Proljeće srca moga

Proljeće srca moga

Od Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nikada nijedan vjernik neće reći ove riječi kada ga pogodi briga ili žalost:

Allahumme inni abduke ibnu abdike ibnu emetike, nasijeti bi jedike madin fijje hukmuke, adlun fijje kada’uke. Es’eluke bi kullismin huve leke semmejte bihi nefseke, ev enzeltehu fi kitabike, ev ‘allemtehu ehaden min halkike, eviste’serte bihi fi ilmil- gajbi indeke, en tedž’alel-Kur’ane rebi’a kalbi, ve nure besari, ve džila’e huzni, ve zehabe hemmi. (Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj život je u Tvojoj ruci, i ja sam podložan, nada mnom se sprovodi Tvoja odredba, pravedna je meni odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Svojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivo. Prizivam Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklanjanjem briga mojih), a da Allah neće odagnati njegovu brigu i umjesto žalosti podariti mu radost’’ Prisutni ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče! Je li neophodno da naučimo ove riječi?!“ Odgovorio je: „Svakako! Neophodno je da svaki onaj koji ih čuje, da ih i nauči!“1

            Dova je moćno oružje koje vjernik treba koristiti u različitim situacijama. Ona je srž ibadeta i jedno od najljepših dobrih djela, te nije ograničena ni vremenom ni prostorom. Ona je direktna veza sa Gospodarom svjetova koji obećava odzivanje na dovu: „Zovite Me i Ja ću vam se odazvati.“2

            U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“3

            Uzvišeni Allah je blizu, odaziva se i pruža pomoć nevoljniku i nesrećniku. Pružene ruke neće vratiti prazne i vjernik će dobiti ono što traži ili, čak, bolje od toga. Spomenuta dova od Poslanika, s.a.v.s., najbolji je primjer za to. Priznavajući Božiju moć, a svoju nemoć, čovjek se potpuno predaje Gospodaru svjetova, a da bi mu se umilio, zaziva Ga Njegovim lijepim imenima, kako onima koja su općepoznata, tako i onima koja je On otkrio samo odabranim robovima Svojim, a potom hurmetom Kur’ana moli Svevišnjeg Gospodara za otklanjanje neke nedaće ili nevolje.

            Jedna od najljepših konstrukcija u spomenutoj dovi je molba Allahu, dž.š., da Kur’an učini proljećem srca vjernikova, i, doista, je u tome istinski spas. Jer kada se nur kur’anske upute spusti na ljudsko srce, ono daje najljepše plodove dobra i vjerniku donosi sreću i blagostanje, te svaka briga i nedaća nestaju i utapaju se u svjetlost Njegove upute. Zato nas plemeniti Vjerovjesnik, s.a.v.s., poučava da od Gospodara svjetova tražimo tu uputu, koja će nam dati najljepše plodove kako dunjaluka, tako i Ahireta. Osim toga, put tminama dunjaluka bez Svjetiljke je trnovit, neprohodan i opasan, te će čovjek bez vodiča zalutati i završiti u jamama propasti.

 

___________________

1. Ahmed, b. Hanbel eš-Šejbani, El-Musned, El-Mektebetul-islami, Bejrut, 1983, hadis br. 3704. i 4306., Ibn Hibban, Muhammed El-Busti, Es-Sahih, Mu’essesetul-r-risale, Bejrut, hadis br. 972.

2. El-Mu'min, 60.

3. El-Bekare, 186.

 

Autor: hfz. mr. Adnan Srebrenica