Sažetak

Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršio je nemjerljiv utjecaj kako na svoje savremenike, tako i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. Njegovo djelovanje bilo je usmjereno na sve sfere života, tačnije nije ostao ni jedan segment ljudskog života, a da ga Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije usavršio i upotpunio. Bio je najbolji roditelj, najprivrženiji prijatelj, najodaniji sugrađanin, najpravedniji sudija, ali i najplemenitiji vođa. Kao idelan lider konstantno je tražio najbolje moguće rješenje za svoje drugove i trudio se da ih vodi najplemenitijem cilju, te pri tom, vrlo često, zapostavljajući svoje lične interese. Upravo je taj segment njegovog života obrađen je u ovom radu. Analizom njegovog praktičnog i verbalnog sunneta uočit ćemo najsuptilniji pristup liderstvu kojim je oblikovao jednu od najbriljantnijih generacija koja je hodila Zemljom. Njegovi liderski zadaci i ciljevi su plemeniti i jasni, dobro isplanirani i ostvarivi. Njegova saradnja sa ashabima bila je na najvišem stupnju komunikacije, a njegove liderske kompetencije su najpoželjnije i najprihvatljivije. On je oličenje Božije riječi date u Kur'anu, najbogobojazniji, najzahvalniji i najodgovorniji Allahov rob.

Ključne riječi: lider, liderstvo, karakter, misija, povjerenje, takvaluk, zahvalnost, šura, odgovornost.

Uvod

U savremenom svijetu svjedoci smo velikih i ubrzanih promjena u svim domenima ljudskog života. Svijet je postao globalno selo, a ekonomski odnosi su jedan od ključnih faktora saradnje među državama. Budući da se svakodnevno na tržištu pojavljuju novi brendovi, da bi se pobijedila konkurencija i ostalo u ekonomskoj utrci, potrebno je mnogo znanja, vještina, sposobnosti i kreativnosti koje se posebno očekuju od vodećih ljudi u nekoj kompaniji, fabrici, organizaciji ili zajednici. Vođenje je jedna od osnovnih menadžerskih funkcija i vođstvo predstavlja proces u kojem jedna osoba utječe na razmišljanje i ponašanje drugih osoba. Suština vođenja jedne organizacije je da se pridobiju zaposleni, da se okupe oko jedne ideje, te usmjere kreativnu energiju, znanje i sposobnosti u pravcu realizacije postavljenih ciljeva.

Analizirajući problem upravljanja, u socijalno-psihološkoj literaturi susrećemo više različitih termina: vođa, menadžer, lider, rukovodilac, kao i pojmove „vođstvo”, liderstvo (leadership), rukovođenje i sl. U savremenoj literaturi postoje brojne definicije kako lidera tako i liderstva. Tako se liderstvo definiše kao sposobnost uticanja na ponašanje ljudi radi ostvarivanja organizacionih ciljeva i konkurentske prednosti na tržištu. Također, to je proces usmjeravanja drugih ljudi koji nije moguć bez njihove spremnosti na saradnju. Liderstvo ne predstavlja apsolutnu moć lidera, već nejednaku sposobnost uticaja lidera i ostalih saradnika na aktivnosti unutar organizacije.¹

S druge strane, lider je osoba koja posjeduje vještinu projektovanja promjena bez obzira na postojeću fazu životnog ciklusa organizacije. Lider može da realizuje dvije bitne funkcije za kvalitet poslovanja organizacije: funkciju rješavanja problema i funkciju uspostavljanja prijateljskih odnosa sa zaposlenima i omogućavanja participacije zaposlenih u odlučivanju.²

Vođa aktivira sposobnosti svakog pojedinca u grupi; on je prvi koji sebe, pojedince i grupu usmjerava prema nekoj viziji i bira modele kako ostvariti tu viziju. Vođa može doći do cilja i održavati ravnotežu pod pretpostavkom da ima adekvatne sposobnosti, motivaciju i moć. Uspješni vođa mora imati ovlaštenje, intuiciju, samorazumijevanje, viziju i podudaranje vrijednosti. Različite motivacijske mjere kompenzacije i različiti oblici motivacije vezani uz društveni položaj, samoaktualizaciju, razvoj karijere i sl., povećavaju sposobnost vođe. Jasnije određenje vizije povećava sposobnost vođe na način da zna odrediti radnu okolinu, osigurati radnu okolinu i usmjeriti svoj rad u pravilnom smjeru. Sposobnost vođe sastoji se i u sposobnosti da zna identificirati vrijednost i mogućnost preduzeća, vrijednost pojedinca, da ih međusobno uskladi itd.

Navedene sposobnosti nemaju svi menadžeri niti sve vođe, već samo uspješne vođe, a jedan od najuspješnijih u povijesti čovječanstva bio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Iako cjelokupna životna klima u Mekki nije bila na zadovoljavajućem nivou, Muhammed, s.a.v.s., odgojen je u najljepšem ozračju, jer se o njegovom odgoju brinuo Gospodar svjetova čuvajući ga od poroka i lošeg utjecaja njegovih sunarodnjaka. Od samog djetinjstva pokazivao je najljepše moralne znakove koje će poslije koristiti na putu pozivanja u Allahovu vjeru, ali i u svakodnevnoj komunikaciji, kako u kući sa svojim najmilijim, tako i na ulici, džamiji, prilikom upravljanja državom, rješavanja sporova itd.

Stoga, naš zadatak će biti da, kroz analizu njegovog praktičnog i verbalnog sunneta, ispitamo stil vođenja kojim je on pridobijao ljudska srca, a potom iskorištavajući njihove potencijale ostvarivao plemenite rezultate kako na polju ibadeta, tako i na polju ovosvjetskog djelovanja.

MUHAMMED, S.A.V.S., KAO LIDER

Lider oblikuje viziju, daje smjernice i kreira interni ambijent da pridobije ostale članove da budu odani sljedbenici. Da bi to postigao, lider treba da posjeduje lični integritet - da mu drugi vjeruju; kognitivne sposobnosti kao što su percepcija - da pravilno interpretira stvarnost i empatiju - da bi mogao da razumije ponašanje drugih. Također, potrebne su mu i pregovaračke sposobnosti - da bi djelovao samouvjereno i sugestivno, te interpersonalne vještine - da bi komunicirao na pravi način i da bi gradio odnose poštovanja i povjerenja. Osim toga, treba da uživa ugled i da ima dobre kontakte u poslovnim, društvenim i političkim krugovima. Liderstvo Poslanika, s.a.v.s., bilo je fokusirano na potrebe drugih, a ne na svoje vlastite potrebe. U stvari, to i jeste osnovna zadaća lidera – da razvija druge ljude i na taj način stiče kredibilitet i povjerenje svojih sljedbenika. U nastavku rada istaknut ćemo neka od obilježja njegovog liderstva, te nastojati barem djelimično rasvijetliti uzroke uspješnosti njegovog liderstva.

Karakter Muhammeda, s.a.v.s.

Jedna od iznimno važnih osobina lidera jeste njegov karakter, a karakter Poslanika, s.a.v.s., bio je na najvišem nivou. On je još prije Objave bio poznat kao El-Emin, što znači pouzdan i povjerljiv. Poslije toga, primajući Allahovu uputu on postaje njen direktni interpretator i otjelovljeni Kur'an, jer je Allahove, dž.š., smjernice u potpunosti usvojio i svojom praksom prezentovao. Od Jezida b. Babenusa se prenosi da je rekao: „Ušli smo kod Aiše i upitali je: 'Majko pravovjernih, kakav je bio ahlak Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?' 'Njegov ahlak bio je Kur'an. Jeste li čitali suru El-Mu'minun? Uči!' Proučih od 'Vjernici će uspjeti... sve do: i svoja stidna mjesta čuvaju', a ona reče: Eto, takav je bio ahlak Allahovog Poslanik, s.a.v.s.“³

Poslanik, s.a.v.s., je najveličanstvenija predodžba kur'anskog morala. On je hvaljen kod ljudi zato što je blizak njihovim srcima. Omiljen je ljudskim dušama, poslana milost i blagodat. Njegova narav je plemenita jer je izglačana i uglađena vjerovjesništvom. Prema svojim sljedbenicima bio je blag i uvijek je nastojao da ih uputi na pravi i jedini put spasa, put islama. U njegovom rječniku nije postojala nijedna neprikladna, bestidna ili nemoralna riječ.

Temeljne vrline koje su definisale moralni lik Poslanika, s.a.v.s., a koje su od izuzetnog značaja za njegovo liderstvo su: istinitost i poštenje, pouzdanost, pravda, dobročinstvo (ihsan), poniznost, ljubaznost i strpljenje. Sve spomenute osobine bile su usmjerene ka oblikovanju njegovih savremenika, u čemu je u potpunosti uspio. Svojim djelovanjem transformisao je arapsko društvo koje je prije islama bilo poznato kao društvo neznanja – džahilijjeta. Jedan od najopsežnijih opisa tog perioda dao je Dža'fer b. Ebi Talib u poznatoj besjedi kralju Abesinije Nedžašiji: „O, Vladaru, pripadali smo narodu koji je živio u neznanju. Obožavali smo kipove, jeli strvinu, činili razvrat, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači od nas tlačio je slabijeg. Tako smo živjeli sve dok nam Allah, dželle šanuhu, nije poslao poslanika iz našeg naroda, čije porijeklo, iskrenost, povjerljivost i čestitost dobro znamo. On nas je pozvao da vjerujemo samo Jednog Boga i da samo Njega obožavamo, da se okanimo onoga što smo obožavali mi i naši preci mimo Allaha, poput kamenja i idola. Naredio nam je da govorimo samo istinu, da budemo ljudi od riječi i povjerenja, da poštujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo prema komšijama, da prestanemo činiti zabranjena djela, da ne prolijevamo krv. Zabranio nam je razvrat, ružan govor, da jedemo imetak siročadi i da potvaramo čedne žene. Naredio nam je da ibadetimo samo Allahu Jedinom, i da Mu ne činimo širk. Naredio nam je da obavljamo namaz, dajemo zekat i da postimo...“⁴

Služba misiji ima prednost nad vlastitim ciljevima

Istinski lider ne teži ličnoj promociji, niti ostvarivanju nekog specijalnog statusa ili bogatstva. On teži činjenju onoga što je moralno ispravno, pa makar bilo i na vlastitu štetu. Dobronamjeran do srži, Allahov Poslanik, s.a.v.s., konstantno je tražio najbolje moguće rješenje za svoje drugove i trudio se da ih vodi najplemenitijem cilju, te pri tom, vrlo često, zapostavljajući svoje lične interese. Sjetimo se samo ugovora na Hudejbiji i njegovog odustajanja od bismille na početku pisanog dokumenta, kao i spominjanja njega kao Allahovog poslanika. Poslanik, s.a.v.s., je pozvao Aliju, r.a., i diktirao mu: "Bismillahir-Rahmanir-Rahim", a Suhejl reče: "Tako mi Boga, mi ne znamo ko je 'Er-Rahman'? Nego, piši ovako: 'Bismikellahumme u Tvoje ime, Bože."', pa Resulullah, s.a.v.s., naredi Aliji da tako napiše. Zatim nastavi diktirati: "Ovim je saglasan Muhammed, Božiji poslanik", a Suhejl ga prekide: "Da znamo da si Resulullah, ne bismo ti zabranili ulazak u Ka'bu, ne bi s tobom ni ratovali. Piši ovako: "Sa ovim se saglašava Muhammed, Abdullahov sin." Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ja sam Resulullah iako mi vi ne vjerujete.", te naredi Aliji, r.a., da napiše kako Suhejl kaže, i da izbriše riječ Resulullah. Alija r.a., ne htjede, pa to učini Resulullah, s.a.v.s., svojom rukom. Potom je ostalo napisao.“⁵

Ovaj izravni pokušaj Suhejla da ponizi Poslanika, s.a.v.s, nije umanjio ugled i kredibilitet Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, njegovo stpljenje iznova oslikava veličinu njegovih liderskih sposobnosti.

Promjena u njegovom socijalnom statusu od trgovca do šefa država nije donijela nikakvu promjenu u njegovom skromnom životu. I dalje je bio dostupan siromasima i potrebnima do te mjere da su ga najčešće viđali u njihovom društvu, gdje je kao najkompletniji psiholog rješavao njihove svakodnevne probleme i potrebe. A tako je postupao jer je imao najplemenitu misiju – odvesti svoje savremenike u okrilje Allahove milosti.

Slušanje kao sredstvo afirmacije

Komunikacija je jedna od najvažnijih vještina lidera koja u velikoj mjeri determiniše njegov uspeh. Dobra komunikacija uključuje: razumijevanje ljudi i njihovih stilova, razumijevanje kulture, dobru informisanost, razmišljanje i stvaranje ispravnih procjena, održavanje sastanaka i učestvovanje u njima, obavještavanje drugih, razumijevanje načina prenošenja informacija, slanje neformalnih poruka, slušanje i pozitivan način gledanja na stvari i dr.

Vještina slušanja je ključ uspješne komunikacije. Kada dajemo nepodijeljenu pažnju drugima, bez prekidanja ili fokusiranja na ono što ćemo sljedeće reći iskazujemo poštovanje prema sagovorniku. Najveći stupanj komunikacije sa drugim je izražen u aktivnom slušanju, a to je slanje poruke da smo razumjeli poruku sagovornika, ili još dalje, da ga shvatamo u toj mjeri da se možemo identificirati sa njim i osjećati ono što on osjeća. Upravo takav je bio i Božiji Poslanik, s.a.v.s. Analizirajuću njegov sunnet pronaći ćemo ga kao najpoželjnijeg sagovornika, aktivnog slušaoca i čovjeka koji je na najsuptilniji način pristupao ulozi sagovornika svojim savremenicima, a naročito u situacijama kada su mu postavljali pitanja. Želeći dati najkvalitenije rješenje na neko pitanje, njegova pažnja u potpunosti bila je usmjerena ka onome s kim je razgovarao. „Ničiji govor nije preki­dao, sve dok sagovornik ne prekorači granicu, tek tada bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.“⁶

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je svjestan da je slušanje sagovornika najbitniji element uspješne komunikacije. Znao je da ako se sagovornik osjeća saslušanim, to može pomoći da se ublaže trenutne negativne emocije i time neposredno dozvoli započinjanje rješavanja problema s kojima se lider svakodnevno susreće.

Izgradnja povjerenja

Jedna od posebnih vrlina lidera jeste iskrenost koja je neophodna radi izgradnje povjerenja sa drugima. Kao što je i prije navedeno, Poslanik, s.a.v.s., je i prije Objave bio poznat kao El-Emin – pouzdan i povjerljiv. Uvijek je bio čovjek od riječi, nikada nije prevario, niti ukrao od nekoga. Istina je bila njegova vodilja. Poučavajući svoje sljedbenike iskrenosti on je rekao:  “Doista iskrenost vodi ka dobročinstvu, a doista dobročinstvo vodi u Džennet, a doista čovjek govori istinu sve dok ne bude upisan kao iskren. Doista laž vodi u grijeh, a doista grijeh vodi u Vatru, i doista čovjek govori laž sve dok ne bude upisan kao lažljivac.“⁷ 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je čovjek koji je u svim situacijama govorio istinu. Kao takav bio je poznat i prije poslanstva. Poznat je slučaj koji je bio povod objave sure El-Leheb. Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: "Jednom se prilikom Poslanik, s.a.v.s., popeo na Safu i rekao: 'Teško nama.' Kurejšije se okupiše i upitaše: 'Šta ti je?', a on im reče: 'Biste li mi vjerovali kada bih vam rekao da će vas jutrom ili uvečer napasti neprijatelj?' Oni rekoše: 'Bismo.' 'E, pa ja vas upozoravam na žestoku kaznu koja vam slijedi.' Na te Poslanikove, s.a.v.s., riječi Ebu Leheb reče: 'Propao da Bog da, zar si nas zbog toga sve iskupio?' Povodom ovog slučaja Uzvišeni je objavio: 'Nek propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova koja spletkari; a na vratu njezinu bit će uže od ličine usukane.“⁸

U toku svoga poslanstva Allahov Poslanik, s.a.v.s, konstantno je druge poticao na iskrenost i integritet karaktera. U suprotnom, čovjek može biti okarakterisan kao munafik (licemjer), što ni u kom slučaju nije dobro. Opisujući svojstva licemjera Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže, kada nešto obeća- ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri.“⁹

Gore navedeni hadis je zanimljiv po tome što definira integritet (nedostatak licemjerstva) u obliku sinteza vrlina: istinoljubivost, obećanje, čuvanje i pouzdanost. Integritet je, u stvari, najvažniji atribut kojim se procjenjuje učinkovitost lidera. Budući lider s integritetom će biti postojan i njegovi sljedbenici će imati povjerenja u njega.

Fokusiranje na ono što je moguće ostvariti

Uspješan lider veoma oprezno pristupa postavljanju ciljeva. On je svjestan da apsolutno najviše ciljeve ne može odmah postići. Za to je potreban duži period, i zbog toga se tome pristupa postepeno. Upravo takve faze napretka u svojoj misiji ostvario je Allahov Poslanik, s.a.v.s. U početku njegovog poziva bio je fokusiran na one koji su mu bili najbliži i u koje je imao povjerenje. Nakon toga slijedi javni poziv i to svoje rodbine, a potom i ostalih Mekkelija. Njegova hidžra iz Mekke u Medinu značila je novi početak i uspostavljanje zajednice koja je zahtijevala čvrste temelje bratstva i međusobnog potpomaganja koji su bili garant kasnijih uspjeha. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u periodu od dvadeset tri godine prenoseći Allahovu poslanicu i ispunjavajući svoju misiju uspio na postizanju najplemenitijih ciljeva. Od barbarskih, rušilačkih i moralno destruktivnih sunarodnjaka oblikovao je zajednicu koja je ponos njegovog ummeta do Sudnjeg dana.

Takvaluk kao vodilja

Takvaluk je sveubuhvatna unutarnja svijest o Allahu, dž.š. Lider koji je prožet takvalukom svjestan je kome je u konačnici odgovoran, stoga izbjegava onu vrstu ponašanja koja može da naruši Allahove, dž.š., granice. Lider kome nedostaje takvaluka ponaša se neetički i nemoralno vjerujući da je izvan kontrole i pažnje nadređenog. Stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., demonstrira lidera koji je u potpunosti svjestan Božije prisutnosti iskazane u Njegovim riječima: „...On je s vama gdje god bili...“¹⁰

Polazeći od ovog i sličnih ajeta Časnoga Kur'ana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgrađuje kod svojih sljedbenika svijest o Božijoj prisutnosti podučavajući ih vrednotama ihsana. Tako, u poznatom hadisu Džibrila, a.s., na njegovo pitanje o tome šta je ihsan, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovora: „'Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi.“¹¹

Takvaluk je znak istinske vjere u Gospodara svjetova, on je put regulisanja čovjekova djelovanja i usklađivanja njegovih tajnih i javnih djela, u čemu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u potpunosti prednjačio. Pozivao je u bogobojaznost, a bio je najbogobojazniji. Zabranjivao je neku stvar, a najviše se pazio te stvari. Ashabima je oporučivao lijep moral, a bio je najboljeg morala. Podsticao je na trošenje i udjeljivanje, a on je bio najplemenitiji i najdarežljiviji. On je donosilac radosne vijesti i opominjač svakom vladaru i podaniku, slobodnom i robu, bogatašu i siromahu, bijelcu i crncu.

Zahvalnost

Zahvalnost je ključni element islama jer podsjeća na blagodati koje je Uzvišeni Allah dao čovječanstvu. Lider ili sljedbenik koji ne osjeća zahvalnost prema svome Stvoritelju neće osjećati ni zahvalnost prema ljudima. Uzvišeni Allah obećao je onima koji budu zahvalni da će im blagodati povećati, a toga lideri uveliko moraju biti svjesni: „I kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'“¹²

Stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije svih, pokazuje svoju zahvalnost Uzvišenom Allahu. On je noću tako dugo klanjao da bi mu koljena počela oticati od dugog stajanja, a kada ga je A'iša, r.a., upitala o njegovom postupku govorio bi: “Zar da ne budem Allahu zahvalan rob?!”¹³ 

Osim što svoje sljedbenike upućuje na neizostavnu zahvalnost Stvoritelju, Poslanik, s.a.v.s., podsjeća i na obavezu zahvalnosti ljudima. U tom smislu je rekao:  “Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu.“¹⁴

Šura

Uzvišeni Allah Poslaniku, s.a.v.s., u Kur'anu poručuje: „...i dogovaraj se s njima.“¹⁵ Na taj način podučava svoga Poslanika da u postupcima vezanim za društveno funkcionisanje prihvata savjete od svojih ashaba koji su kompetentni po određenim pitanjima. U vrijeme sukoba sa raznim stranama, Poslanik, s.a.v.s., se savjetovao sa čestitim ashabima.

Jedan od poznatih primjera Poslanikovog, a.s., savjetovanja sa kompetentnim ashabima jeste pitanje zarobljenika na Bedru. „Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu, posavjetovao se sa ashabima oko zarobljenika. Ebu Bekr reče: "Allahov Poslaniče, oni su naši amidžići, članovi porodica i braća. Mislim da bi trebao uzeti od njih otkupninu koja bi nam bila dodatna snaga protiv nevjernika. Možda će ih Allah uputiti na Pravi put, pa da budu naši pomoćnici." Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita Omera: "A šta ti misliš, sine Hattabov? " On reče: "Ja se ne slažem sa Ebu Bekrom, već bih volio da mi dozvoliš da tom i tom - njegovom rođaku - odsiječem glavu; da Aliji dozvoliš da Akilu ibn Ebu Talibu odsiječe glavu; da Hamzi dozvoliš da svom bratu odsiječe glavu, pa da Allah vidi da u našim srcima nema popustljivosti prema mušricima. Ovo su njihovi prvaci, vođe i generali." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvati Ebu Bekrov prijedlog, a odbi Omerov i uze otkupninu za njih.“¹⁶

Poslanik, s.a.v.s., se u mnogim pitanjima savjetovao sa svojim ashabima u želji da zna šta oni misle i kako razmišljaju o datom pitanju. Uz svaki posao koji je planirao, prihvatao je njihov usaglašen stav. Omogućavao je duhovno i idejno sudjelovanje svih u svim poslovima koje je planirao ostvarujući svoje zamisli na najčvršćim statističkim proračunima.

Odgovornost

Odgovornost je jedna od najpoželjnijih vrlina svakog čovjeka, a naročito lidera. Ona čovjeku osigurava integritet, pravdu i povjerenje. Kur'an nas stalno podsjeća na konačnu odgovornost pred Uzvišenim Allahom na Danu suđenja, usmjeravajući naše djelovanje u pravom smjeru. Uzvišeni Allah kaže: „Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.“¹⁷

Allahov Poslanik, s.a.v.s., skreće pažnju liderima na odgovornost prema onome što im je povjereno. U tom smislu je rekao: „Koga od vas postavimo za namjesnika, pa prikrije iglu i nešto više od toga, smatrat će se kao da je ukrao od ratnog plijena s kojim će doći na Sudnji dan.“¹⁸

Odgovornost je vrlina koja je potrebna svakome, a gotovo da nema čovjeka koji nije za nešto odgovoran. Zbog toga Allahov Poslanik podsjeća svoje sljedbenike: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno: vladar je čuvar i on će biti pitan za njemu povjerene podanike; domaćin je čuvar svojih ukućana i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno; supruga je čuvar u domu svoga supruga i odgovarat će za ono što joj je povjereno; sluga je čuvar imovine svoga gospodara i odgovoran je za povjerenu mu imovinu."¹⁹

ZAKLJUČAK

Vođa aktivira sposobnosti svakog pojedinca u grupi. On je prvi koji sebe, pojedince i grupu usmjerava prema nekoj viziji i bira modele kako ostvariti tu viziju. Vođa može doći do cilja i održavati ravnotežu pod pretpostavkom da ima adekvatne sposobnosti, motivaciju i moć. Vođa može postati sposobniji korištenjem raznih oblika i tehnika razvijanja menadžerskih sposobnosti koje podrazumijevaju povećanje ovlaštenja što, s druge strane zahtijeva i odgovornost. Sposobnost vođe sastoji se u sposobnosti da zna identificirati vrijednost i mogućnost organizacije, vrijednost pojedinca, te da ih međusobno uskladi. Navedene sposobnosti nemaju svi menadžeri niti sve vođe, već samo uspješne vođe, a jedan od najuspješnijih u povijesti čovječanstva bio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Jedna od iznimno važnih osobina lidera jeste njegov karakter, a karakter Poslanika, s.a.v.s., bio je na najvišem nivou. Temeljne vrline koje su definisale moralni lik Poslanika, s.a.v.s., a koje su od izuzetnog značaja za njegovo liderstvo su: istinitost i poštenje, pouzdanost, pravda, dobročinstvo (ihsan), poniznost, ljubaznost i strpljenje.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, svojim djelovanjem u potpunosti je transformisao arapsko društvo koje je prije islama bilo poznato kao društvo neznanja – džahilijjeta. Liderstvo Poslanika, s.a.v.s., bilo je fokusirano na potrebe drugih, a ne na svoje vlastite potrebe. U stvari, to i jeste osnovna zadaća lidera – da razvija druge ljude i na taj način stiče kredibilitet i povjerenje svojih sljedbenika. Kao osnovna obilježja njegovog liderstva možemo istaći sljedeće: služba misiji ima prednost nad vlastitim ciljevima, slušanje kao sredstvo afirmacije, izgradnja povjerenja, fokusiranje na ono što je moguće ostvariti, takvaluk kao vodilja, zahvalnost, šura i odgovornost.

Na osnovu svega spomenutog, možemo zaključiti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku svoga djelovanja upotpunio svoju misiju prenoseći Allahovu uputu i podučavajući svoje savremenike apsolutnom dobru u svim sferama ljudskog života i djelovanja, pa tako i u oblasti liderstva.

5. LITERATURA

1. El-Buhari, Muaammed Ibn Isma’il, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008.

2. El-Buhari, Buharijina zbirka hadisa, sažetak, preveo: Mehmedalija Hadžić, El-Kalem, Sarajevo, 2004.

3. El-Buhari, Muhammad Ibn Isma'il, Knjiga o edebu, preveo: Armin Abaza, Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2009.

4. Ebul-Hasen Ali En-Nejsaburi, Povodi objave Kur'ana, Bookline, Sarajevo, 2011.

5. Kur'an s prevodom, preveo: Besim Korkut, Kompleks Hadimu-l-Haremejn, Medina, 1992.

6. El-Kušejri, Muslim ibn Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa sa komentarom, prevod i komentar Šefik Kurdić i Semir Rebronja, Zenica, Islamski pedagoški fakultet, Novi Pazar : Centar za proučavanje orijentalne civilizacije i kulture, 2015.

7. Muslim, Muslimova zbirka hadisa, sažetak, preveli: Muhamed Mrahorović i dr., El-Kalem, Sarajevo, 2004.

8. Predrag Damjanović ... (et al.), Menadžment ljudskih resursa, Etnostil, Beograd, 2012.

9. Safijjurrahman el-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, Preveo: Ersan Grahovac, Novi Pazar, 2011.

10. Škunca D., Odlike liderstva u organizaciji, Zbornik radova Naučnog skupa Liderstvo u zemljama tranzicije, Beograd, 2008.

11. Et-Tirmizi, Ebu Isa, Džamius--Sunan, prijevod i komentar: Mahmut Karalić, Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 1999.

12. Et-Tirmizi, Vrline Allahovog Poslanika, II izdanje, preveo: Husejn Omerspahić, El-Kalem, Sarajevo, 1997.