Ćazim ef. Ćosić (1939-1985)

Pisati o ulemi, učenjacima, našim imamima i muallimima koji više nisu među nama, a koji su godine svoga života proveli poučavajući i čuvajući vjeru te njegujući opće dobro, nije nimalo lahak zadatak. Težina zadatka proizlazi iz više razloga, a dva su ključna. Na prvi problem nailazimo prilikom potrage za podacima. Naime, malo toga je zapisano i zabilježeno, naročito kada govorimo o ličnostima koji su živjeli prije pedesetak godina, jer više nema ni živih svjedoka koji bi mogli da potvrde neke podatke. Drugi problem je subjektivne prirode. Bojim se da prilikom pisanja o tim ljudima ne propustim bitne činjenice, jer u mojim očima zaista su bili veliki. Bile su to intelektualne, moralne, ljudske i vjerske veličine. To su ljudi koji su u vrlo teškim vremenima čuvali islam i prenosili ga generacijama koje dolaze, pritom ne štedeći ništa svoje: vrijeme, imetak, zdravlje, vlastitu porodicu, a ponekad i živote. Jedan od takvih ljudi zasigurno je bio i dugogodišnji imam Sulejman-begove džamije u Busovači, rahm. Ćazim-ef. Ćosić, o kome ću u ovom tekstu kazati ponešto želeći da ostane zapisano, a sigurno je utkano u srca svih onih koji su ga poznavali jer je zaista zračio općom dobrotom i bio primjer svima, kako djeci i omladini, tako i onim starijim.

Ćazim-ef. Ćosić je rođen 6. oktobra 1939. godine u Sabačićima kod Jablanice. Njegova porodica je 1942. godine zbog ratnih dešavanja bila prinuđena da napusti svoj rodni kraj. Osnovnu školu završio je u Jablanici, a nakon toga završava Gazi Husrev-begovu medresu. Bio je oženjen Kadira-hanumom koja mu je rodila četiri kćeri.

Prvu službu na mjestu imama, hatiba i muallima imao je u Višićima kod Čapljine i to u periodu od 1962. do 1967. godine. Narednih sedam godina je bio imam, hatib i muallim u Livnu i to u džamiji Čurčinica, a na starom gradu u džamijama Zavra, Balaguša i Topovi održavao je mektebsku nastavu.

Nakon Livna dolazi na mjesto imama, hatiba i muallima u Sulejman-begovu džamiju u Busovači, i to 25. avgusta 1974. godine. S obzirom na to da je nakon odlaska Ismet-ef. Dautovića iz Busovače ovaj džemat jedno vrijeme bio bez mektebske nastave, Ćazim-ef. je odmah po dolasku počeo s aktivnim radom na polju mektebskog poučavanja. Džematlije koje je poučavao ističu da je nastavu pohađao veliki broj polaznika, stoga se nastava izvodila tri dana u sedmici. Ono što se posebno pamti jesu hatme koje su organizovane na kraju mektebske godine.

Ćazim-ef. Ćosić sa polaznicima mektebske nastave na hatmama u Sulejman-begovoj džamiji

Značajno je spomenuti da je Ćazim-ef. organizovao i nastavu za starije žene koje su htjele da obnove ili utvrde znanje o pravilnom učenju Kur'ana. Osim što je izvodio nastavu u svome mektebu, obilazio je i druge mektebe i džemate, naročito prilikom završnih ispita, odnosno hatmi.

Rahm. Ćazim-ef. Ćosić i rahm. Uzeir-ef. Klisura sa polaznicima mektebske nastave u Merdanima

U mjesecu ramazanu često je držao predavanja, a mukabela se učila u dva perioda, poslije sabaha i iza ikindije. Jedna od posebnosti tog perioda jesu mnogobrojni mevludi. Naime, mevludi su učeni u džamijama, mektebima, kućama, kako u gradu, tako i na selima, a povodi za to su bili različiti. Također, na njegovu inicijativu prikupljena su sredstva za ograđivanje mezarja na Usputnici.

Ćazim-ef. je bio blage naravi, nasmijan, često se šalio, a ono što je obećavao, nastojao je i da ispuni. Bio je omiljen među džematlijama, a poštovali su ga i pripadnici drugih vjera. Kao imam Sulejman-begove džamije predvodio je dženazu dvojici busovačkih imama, prvo Ragib-ef. Mustajbegoviću (1977), a potom i znamenitom Hazim-ef. Kuskunoviću (1979).

Umro je 20. oktobra 1985. godine u Janjićima kod Zenice. Taj dan je u tom mjestu bilo otvorenje novoizgrađene džamije, a Ćazim ef. je želio da zijareti to mjesto i mubarek događaj. Smrt ga je pokosila upravo u toj džamiji, a prisutni svjedoče da je tom prilikom pazio da mu ahmedija ne spadne sa glave. Ukopan je u haremu Sulejman-begove džamije.

Mezar Ćazim-ef. Ćosića u haremu Sulejman-begove džamije u Busovači