Adabi učenja Kur'ana

Adabi učenja Kur'ana

Učenje Kur’ana ima svoje adabe, odnosno lijepe postupke koje treba ispuniti kako bismo postigli potpunu nagradu za učenje Allahove Knjige. Neke od njih navodimo u nastavku teksta.

 

 

            Prisutnost iskrenog nijjeta

            To podrazumijeva da učač Kur’ana svojim učenjem želi postići Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, a ne neku dunjalučku korist. Uzvišeni Allah kaže:

„A naređeno im je da samo Allahu robuju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju,i da zekat udjeljuju,a to je-ispravna vjera.“1

            Dobro je poznat hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s., da se djela cijene prema namjerama i da će čovjek biti nagrađen prema svome nijjetu, stoga su mu islamski učenjaci posvećivali veliku pažnju. U tom smislu pripovijeda se da je Fudaj b. ‘Ijad rekao: “Ne činiti nešto zbog ljudskog pogleda je licemjerstvo; činiti nešto zbog ljudi je širk; a ihlas je da te Allah zaštiti od to dvoje!”2

            Pojašnjavajući važnost ispravnog nijjeta prilikom učenja Kur’ana čuveni En-Nevevi kaže: „Neophodno je da učač Kur’ana svojim učenjem ne nastoji postići ovosvjetsku materijalnu korist niti položaj, ugled, prestiž među vršnjacima, pohvalu ljudi, skretanje pažnje na sebe, ili bilo što slično tome. Međutim, neće nauditi učaču Kur’ana ako on bude očekivao kakvu neznatnu korist od onoga kome uči Kur’an, svejedno bila to kakva materijalna dobit ili pak neka usluga, ma kako bila neznatna, kao što je npr. određeni poklon koji, da nije učio Kur’an ne bi dobio.“3

 

            Uzeti abdest

            Prije učenja Kur’ana obavezno je abdestiti, a ako nema vode, učač će uzeti tejemmum. Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je stroga obaveza uzeti abdest pri doticanju Mushafa, dok neki drugi učenjaci poput Imamu-l-Haramejna, kažu da je to samo pohvalan čin i da ne smeta da Kur’an uči osoba bez abdesta. "Prihvatljivim se doima mišljenje one grupe islamskih učenjaka koji smatraju da je zabranjeno doticati Kur’an i učiti iz njega bez abdesta, dok je dozvoljeno, bez abdesta, njegovo učenje napamet.“4

Sunnet je prati zube prilikom uzimanja abdesta, a ukoliko čovjek abdesti radi namaza ili učenja Kur’ana, pranje zuba se ubraja u veoma pohvalna djela jer će čovjek izgovarati Božije riječi i stoga mu se preporučuje da to uradi.

 

            Učenje isti’aze i bismille

            Prije samog učenja Kurana sunnet je zatražiti utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana, kao što Uzvišeni Allah kaže: “Pa, kada hoćeš Kur’an da učiš, ti zatraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana.”5

            Također, potrebno je proučiti i bismillu koja se nalazi na početku svake sure, osim sure Et-Tevbe. Uostalom, Božiji Poslanik, s.a.v.s., je preporučio da prilikom svih lijepih poslova učimo bismillu, a poznato je da je učenje Kurana jedno od najboljih djela.

 

            Učiti Kur’an na čistom i odabranom mjestu

            Jedan od adaba učenja Kurana jest i da se Kur’an uči na čistom i odabranom mjestu. S druge strane, treba izbjegavati učenje Kur’ana na nečistim ili na bučnim mjestima, u skupovima gdje se priča, gdje se ne bi stišali glasovi prilikom učenja Kur’ana. O tome imam En-Nevevi kaže: „Lijepo je da se Kur’an uči na čistom odabranom mjestu, zbog čega jedna grupa učenjaka tvrdi da je to najbolje činiti u džamiji, jer je džamija simbol čistoće i mjesto gdje se ona nalazi ima posebnu časnost. Uz to time se postiže i nešto drugo - nagrada i’tikafa! Zato je poželjno da onaj ko uči Kur’ an pri ulasku u džamiju zanijeti i’tikaf, bez obzira da li boravio dugo ili kratko. Ovakvo poštovanje prema džamiji treba prakticirati, širiti i njemu navikavati djecu i odrasle, jer se ono zapostavlja i sve više izumire.“6

 

            Okrenuti se prema Kibli

            Lijepo se prilikom učenja Kur’ana okrenuti prema Kibli, što odgovara duhu tradicije Poslanika, s.a.v.s., jer je najbolje ono sjedenje u kojem se bude okrenuto prema Kibli. O ovome čuveni El-Gazali kaže: „Učač treba da bude sa abdestom, uspravan u položaju učtivosti i smirenosti, bilo da stoji ili sjedi, okrenut prema Kibli, oborene glave. Ne treba sjediti prekrštenih nogu, ili naslonjen na nešto, niti u položaju oholosti. Njegovo sjedenje u samoći treba da bude onako kako sjedi pred svojim učiteljem. Najbolje je učiti Kur’an u namazu stojeći i da to bude u mesdžidu (džamiji), jer je to onda jedno od najboljih djela.“7

 

            Učenje Kur’ana po tertilu

            Učenje Kur’ana po tertilu je kur’anski imperativ Poslaniku, s.a.v.s., kao i njegov pritvrđeni sunnet. Uzvišeni Allah kaže: „I izgovaraj Kur'an  pažljivo.“8

            Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Kuran učio polahko, odvajajući ajet od ajeta. Naravno, ovdje podrazumijevamo da se Kur’an uči primjenjujući u potpunosti i tedžvidska pravila. „Obaveza je svakog učača da Kur’an Časni uči po tertilu, a to znači da ga uči razgovijetno i pravilno. Pravilnost njegova učenja ogleda se u preciznom izgovaranju harfova, uklapanju, isticanju i sakrivanju pojedinih harfova, te pravilnom zastajanju i ponovnom otpočinjanju učenja. Podlogu za obaveznost pravilnog učenja nalazimo u Kur’anu, Sunnetu i idžma’u.“9

            Ibn Abbas kaže: „Da proučim El-Bekare i Alu-lmran po tertilu i razmišljajući, draže mi je nego da cijeli Kur’an proučim mrmljajući (tj. brzo)“. Također, on kaže: „Da proučim Ez-Zilzal i El-Kari’a razmišljajući, draže mi je nego da proučim El-Bekare i Alu Imran mrmljajući (tj. brzo).“10

 

            Uljepšati glas prilikom učenja Kur’ana

            O ovom adabu opširnije ćemo govoriti kada budemo tumačili hadis Ukrasite Kur’an svojim glasom. O tome imam En-Nevevi kaže: „Jednoglasan je stav učenjaka, od ashaba i tabi’ina pa kroz sve generacije diljem islamskog svijeta, da je pohvalno učiti Kur'an lijepim glasom. Praksa i izreke učenjaka su općepoznate, i nema potrebe da se neki slučajevi izdvajaju.“11

 

            Prisutnost srca

            To podrazumijeva da učač prilikom učenja Kur’ana razmišlja o onome što prouči i da bude svjestan da mu se Uzvišeni Allah obraća putem Kur’ana, jer je Kur’an Allahov govor. U cilju boljeg razumijevanja ajeta, pohvalno ih je što više ponavljati, što je zabilježeno u praksi Vjerovjesnika, s.a.v.s., ali i naših dobrih prethodnika, kao i plakanje prilikom učenja Kur’ana. „Prenosi se da je hazreti Omer b. Hattab učio suru Jusuf na sabah-namazu i plakao toliko da su mu suze kvasile vrat. Drugo predanje bilježi da se to dogodilo na jacija-namazu, što ukazuje na to da se takav prizor sa Omerom ponavljao. Treće predanje tvrdi da je hazreti Omer tako jecao da se to čulo čak i iza zadnjih safova.“12

 

 ______________________

1 El-Bejjine, 4.

2 Imam En-Nevevi, Adabi učenja Kur’ana, Sarajevo, El-Kalem, 1998, str. 26.

3 Ibid., str. str. 27.

4 Mehtić, Halil, Vrijednosti učenja Kur'ana, Islamski pedagoški fakultet, Zenica, 2010, str. 87.

5 En-Nahl, 98.

6 Imam En-Nevevi, Adabi učenja Kur’ana, str. 61.

7 El-Gazali, Abu Hamid Muhammad, Tajne učenja Kur ’ana, prijevod: Džemail Ibranović, Odbor Islamske zajednice, Travnik, 1997, str. 31.

8 El-Muzemmil, 4.

9 Mehtić, H., op. cit., str. 101.

10 El-Gazali, Abu Hamid M., op. cit., str. 38.

11 Imam En-Nevevi, Adabi učenja Kur ’ana, str. 85.

12 Ibid., str. 69.

 

Autor: hfz. mr. Adnan Srebrenica